Zašto su ženski satovi ponovno u modi?

U zadnjim brojevima modnih časopisa nanovo su počele modne priče koje se bave uvijek zanimljivim temama. Takve teme se ne vrte svake godine već, rekla bih, svakih nekoliko godina. Možda svakih 5 godina.  No, tada kad se pojave ženski satovi, o njima piše i Grazia i Vogue i Cosmopolitan. Čak i Gloria priredi foto priču koja obrađuje modne ikone i kakvi sve ženski satovi su bili nošeni ili se nose i dan danas.

Jeste li znali da je poznata Coco Chanel smatrala da su ženski satovi dokaz napretka u ženskom pokretu? Tko bi rekao da je takva sitnica kao znati koliko je sati dokaz tvoje emancipacije, samodostatnosti i obećanja samo održivosti. Otkako su ženski satovi počeli zaokupljati pažnju mladih i starijih dama diljem modernog svijeta, eto svako malo dolaze na tepih u modnim časopisima.

Navodno je vrlo važno da su ženski satovi u mondenim buticima i urarskim radnjama. To je skupocjen poklon, nešto kao zlatna muštikla ili kao manžete za košulju optočene draguljima. I tako su ženski satovi polako poradi samosvjesnih žena osvajali svijet. Kad malo bolje razmislite, svaka vaša prijateljica ima barem jedan sat, a neke imaju i male kolekcije.


Danas su ženski satovi lako dostupni i ima ih u raznim rasponima, primjerice:
-od jeftinih do skupih
-od reciklirane plastike do nehrđajućeg čelika
-od zlata ili srebra
-od raznim legura
-dragulja i bisera
-dijamanata
-školjki ili sedefa ili čak koralja.

Ja ih obožavam i mislim da ženski satovi moraju biti tema svake godine u modnim časopisima jer svaka žena mora imati barem jedan. Oni su divan ukras, modni dodatak, korisna stvarčica koja nam pomaže da smo točne, precizne i snažne. Srećom svi modni dizajneri ih danas crtaju i pregršt je kombinacija između kojim možete odabrati baš onaj koji se vama najviše sviđa. Svaka ruka može birati svoj ukras kako bi svaka žena mogla biti samostalna u svom izričaju…

Što su satovi značili nekada, a što znače danas

Neki satovi me sjećaju na moju mladost, neki čak i kada sam imao 10 godina, tada sam zapravo dobio prvi sat koji sam nosio, dobio sam ga za poklon za svetu krizmu od svoga kuma. Nekada su satovi bili pojam, tko je ima sat bio je faca i meni je u takvom sjećanju i ostao.

Kada sam dobio svoj prvi sat, tada sam prvi puta čuo za neke marke satova, bio sam dijete i to je bilo unazad 50 godina, tada nije ni bilo puno satova, ja se sada ne sjećam kao dijete koliko sam mogao znati te marke, mogu reći da sam ga dosta dugo nosio taj svoj prvi sat – sve do srednje škole. 

Zadnje sjećanje na Doxu kao sat nije tako staro mada ga kasnije više nikad nisam imao, ali moram priznati da kada idem po gradu znam još ponegdje kod starih urara vidjeti neki stari primjerak jer ti su satovi nekada bili jako popularni. Bila bi prava šteta da se više ne prodaje jer ja mislim da je to jedan dosta kvalitetan sat, iznad prosječan, na društvenim mrežama ga ne vidim da ga reklamiraju, ne znam zašto se ti satovi ne reklamiraju, smatram da ih još ima na tržištu, u moje vrijeme je to bio pojam sata i kvalitetan sat.

Ja mislim, u svakom slučaju da su to satovi za ljudi srednjeg staleža i malo bogatijih ljudi, mislim da je to bio jedan jako skupi sat, čisto iz moje procjene ako se nekome kupi poklon ne kupi se loš poklon, gledam da kada bi ja kupio poklon da bi bio bolji poklon, smatram da je i meni moj kum kupio malo bolji poklon. 

Danas bi ti satovi bili uglavnom za svih osim onih koji nose Rolexe, za mene je to puno. Meni je ostalo u sjećanju da su svi govorili da je to Doxa pojam za kvalitetu, onda ne vidim razlog zašto ne bi i sada bio.…